Eo nikako da se odlucim nesto napisat ovdje, stalno sam ljen, samo radim i spavam i jedem ponekad tako da mi se neda nikako pisat ovdje a stvarno imam materijala za pricu, ali nakon tjedan dana vec zaboravim sto se dogadjalo pa cu morat cesce pocet pisat ;)
Danas (srijeda) nam je konacno slobodan dan pa malo odmaramo, spavali do podne, otisli u grad na rucak, na neku pizzu, uh bila dobra ej, uh, i nakon toga otisli u soping kupit neke hrane i VODE, nemamo vode u stanu vec tjedan dana pa pijemo samo fantu i pivo, voda iz pipe je nepitka, al doslovno, probo sam je iz nuzde i skoro sam povratio tako da smo kupili 30 litara vode, 36 limenki pepsija i 10 litara juicea, 2 kile twixa i jedno 2 kile chipsova i keksa i lubenicu. I sad, kako sve to do stana prevest pitanje je, al ovdje ti je sasvim normalno da kad izadjes iz trgovine ladno doguras kolica do svog stana istovaris sta ima i ostavis kolica pred zgradom jer oni imaju neke firme koje se vozaju po gradu i skupljaju napustena kolica, koji poso ej. Vruce je za riknit, al doslovno, neka je sparina, cujem se malo sa ljudima iz ljepe nase pa mi kazu da ni tu nije bolje, samo jedite lubenice sto vise i pijte pepsija.

Washington DC / rodno mjesto djordja bushesa pozdrav vojnici lika

Prosle srijede krenuhsmo na put, u ranu zoru, zora to bijase kao nikada prije, lisce se lelujalo u padu sa drveta, ptice su zbunjelo letjele prema tek zorom orosulom izlazecem suncu na istoku, veliki kamioni su se vozali okolo i obilazili jedan drugoga bez da upale zmigavac kada to cine, tek probudjena vozacica dorneyevog kombija polunadr***og stava odvezla nas je na neko mjesto gdje smo usli u auto bus. (moram malo kitit jer hocu da me uclane u klub hrvackih autora pa da imam besplatno parkiralisno mjesto za invalide na trgu bana jelacica).
Ok sad, za poluozbilje, puta se do tamo bas i nesjecam najbolje jer sam pola puta kunjo u busu jer smo krenuli jako rano ujutro pa samo svi vise manje spavali. Tamo nas bus iskipo u samom centru, ispred nekog muzeja svemirskih letova i letova opcenito, ajd odma uletili unutra i poslikali se malo, otisli kod ronalda megdonalda na burgers i frajz, malo se najeli i ajmo u obilazak, otisli prvo vidt tu neku najvecu bjelu zgradu ili po njihovom zgrada kongresa, malo se tamo poslikali, nismo joj bas mogli pric preblizu jer ima malo more policajaca okolo tamo koji nedaju nikome nikuda, turista malo more, najvise azijata sa onim velikim fotoaparatima koji imaju pola metra objektiv, he he, neznam sta ce im toliko visokokvalitetne slike iz amerika.

Pred tom zgradom je livada, velika livada zelene trave i direktno gleda na washington monument, veliki siljak koji mozete vidjeti na slikama, a taj monument se nalazi u sredini te livade, sa druge strane je lincoln memorial i neki spomenici zrtvama drugog svjetskog rata i vijetnamskog rata, to smo obilazili nekih 3 sata, nikad kraja odanju, neznam ako se netko sjeca kad je forest gump dosao iz vijetnama i drzao onaj govor kojeg nitko nije cuo, e to je bilo izmedju tog siljka i lincolna.
Sve mi to obilazimo i sve je ok al nekako cijelo vrijeme napetost je u nama, hocemo ic vidit tu bjelu kucu vec jednom, sve je ok al nekamo ocu ic to vidit i gotovo. I ajd zaustavili mi nekog policajca i pitamo ga pa gdje je to, on nam objasni, reko super pa to je 3 minute od tog siljka, i stvarno evo nas tamo kad ono malo more osiguranja i likova sa velikim ganovima, odma dobijes osjecaj da te dvadeset snajperista trenutno gleda kroz optiku, ograda 2 metra velika sa siljcima i bjela kuca nekih 150 metara udaljena, malo sam se naprezo da vidim sta ima kad u jednom trenutku vidim djordja, kosi on travu, rekoh yo djordje sta ima kako je, kad on meni kao nemoj me sad nista pitat, ona moja pekla jaja pa zagorilo sve, cjela kuca smrdi pa sam odlucio pokosit travu u dvoristu da se komarci nemrjeste ovdje a eo kisa se sprema a jos moram pokosit iza kuce, reko ja njemu pa reko dobro, kad dodjes ponovno dizat moral u rvacku navrati u andrijasevce pa da se odmeo zapit kraj bosuta, kaze on moze.
Najsmesnija stvar toga dana je neki bor, drvo, koji se nalazi ispred bjele kuce, na opet nekoj livadi izmedju bjele kuce i siljka, to je kao nacionalno bozicno drvce, chaby i ja smo stojali tamo jedno 10 minuta i smijali se, nema, bor je ogradjen ogradom, dolje na zemlji je neki spomenik koji eto objasnjava da je to zapravo vrlo vazan bor i da su amerikanci toliko ponosni na njega da bi se najradje opet posteno najeli negdje u fast foodu. Koliko su ti ameri glupavosmjesni pa to nema nigdje, cijeli grad je okicen nekim kipovima velikih americkih palih boraca koji su dali svoje zivote u nekim valjda ratovima koje je amerika vodila valjda nekad, oni iz tog jednog rata imaju vise heroja nego sto cijela europa zajedno ima spomenika u cijeloj svojoj burnoj povijesti.
Poslje smo se malo prosetali po urbanom dijelu grada jer tamo gdje nas je bus ostavio je bas neki turisticki dio, svidja mi se grad u globalu, nebi volio tamo zivit ali je oku prijatno sto se sve tamo moze vidjeti i ima malo more muzeja, vidjeli smo kosture od dinosaurusa i neke replike tih izumrlih zivotinja, taman jedan dan dovoljan da se vidi sve sto se treba viditi.

Zavrsavam ovdje svoje javljanje, moramo na party veceras posto je srijeda, kolumbijci ludi ce opet tulumarit cijelu noc a i mi s njima, kolumbijska populacija odlazi kroz sljedeca dva tjedna kuci jer njima faks pocinje petnajstog osmog pa je ovo jedan od zadnjih partija pa to treba dostojno i proslavit
Do tipkanja.

Slike iz Washingtona